Odstupimo na trenutak od klasične edukacije o zdravoj prehrani, i zagrebimo ispod površine znanosti koja se bavi dostavljanjem sigurnih i kvalitetnih prehrambenih proizvoda na vaš tanjur – temom sigurnosti hrane (eng. food safety).
Većina članaka o pretilosti (smijete reći i debljini) započinje statističkim podatkom o udjelu stanovništva s prekomjernom tjelesnom masom. Ja ću iznošenje tog podatka preskočiti i zapitati se zašto je to tako, zašto smo pretili?
Što je metabolički sindrom? Sindrom X, plurimetabolički sindrom, Reavenov sindrom, sindrom inzulinske rezistencije. Svi ovi nazivi označuju isto stanje. Ne radi se o bolesti u pravom smislu riječi, već o skupu metaboličkih poremećaja koji se u većini slučajeva javljaju zajedno.
Pitanje zdravstvene sigurnosti aspartama (E951) jedno je od najkontroverznijih na području ljudske prehrane u posljednjih tridesetak godina. Većinom je to posljedica medijske potrage za senzacionalizmima, zbog čega mnogi aspartam i danas, usprkos nebrojenim ispitivanjima, smatraju jednim od najvećih prehrambenih otrova.
Tekst koji slijedi započeo je kao komentar na jedan članak kojeg me tražilo nekoliko čitatelja. Zbog iznimno popularne tematike koja istovremeno vrvi zabludama, uvidio sam priliku da ih pokušam raščistiti.
Izbjegavanje konzumacije hrane nakon 18 h, odnosno preskakanje večere vrlo je rašireno među osobama koje pokušavaju izgubiti kilograme ili zadržati trenutne. Zagovaratelji ove prakse tvrde kako večernji unos energije iz hrane rezultira njenom pohranom u obliku masnoga tkiva budući da je tijelo zbog slabije aktivnosti, odnosno potrošnje, u to doba dana ne zahtijeva.
