Gostujući autor: Margareta Benković, mag. nutr.
Nutricionistica u Savjetovalištu za prehranu
Centar za psihološku pomoć Udruge žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU*

Zloćudne bolesti značajan su javnozdravstveni problem. Drugi su najvažniji uzrok smrtnosti iza bolesti srca i krvnih žila. Zahvaljujući mogućnostima ranog otkrivanja zloćudnih bolesti, preživljenje je, u odnosu na 70-e godine prošlog stoljeća, poraslo za oko 20 % i zloćudne bolesti danas se smatraju kroničnim bolestima.

S obzirom na činjenicu da se oko 35% od ukupno dijagnosticiranih tumora kod muškaraca te do 60% kod žena u razvijeni zemljama može se povezati s prehranom, ista zaokuplja veliku pažnju i zanimanje oboljelih. Naime na vlastitu prehranu možemo početi djelovati već danas.

Osobe oboljele od zloćudnih bolesti možemo podijeliti na one koje su u procesu osnovnog liječenja te na osobe koje žive s rakom nakon osnovnog liječenja. Druga skupina uključuje osobe koje nakon liječenja više nemaju bolesti, one koje nastavljaju primati lijekove kako bi se smanjio rizik od povrata bolesti, kao i osobe čija je bolest pod dobrom kontrolom i koje imaju malo simptoma, a primaju liječenje kako bi se zloćudna bolest zbrinjavala kao kronična bolest.
 

Trećina smrti uzrokovanih zloćudnim bolestima može se povezati s načinom prehrane i životnim navikama kao što su siromašna prehrana, tjelesna neaktivnost, konzumacija alkohola i duhana, prekomjerna tjelesna masa i pretilost.

Nijedan popis čimbenika koji su u funkciji zaštite zdravlja, prevencije bolesti i razvoja zdravih životnih stilova nije zamisliv bez pravilne, odgo­varajuće prehrane i održavanja primjerene tjelesne mase tijekom cijelog života. Tijekom liječenja i oporavka od zloćudnih bolesti iznimno je važna pravilna prehrana prilagođena stanju organizma, fazi liječenja te reakciji na tera­pije. Pritisnuti bolešću, pacijenti često izražavaju spremnost učiniti drastične promjene u prehrani koje, ako nisu uravnotežene, neće donijeti nikakav boljitak. Pravilna prehrana ne zahtijeva nužno drastične promjene, već prilagodbu trenutnom stanju i potrebama organizma.

Neka od najčešćih pitanja i problema oboljelih od zloćudnih bolesti vezanih za prehranu:

• Koju hranu smijem, a koju ne smijem jesti?
• Što da uzimam za imunitet?
• Što da uzmem da očuva zdrave stanice tijekom kemoterapije?
• Što da jedem za podizanje leukocita?
• Što da jedem za vrijeme kemoterapije?
• Nemam apetit.
• Jedem na silu, jer znam da moram.
• Gubim tjelesnu masu.
• Hrana mi se gadi.
• Bojim se jesti, jer tako hranim karcinom.
• Izbacila sam sve ugljikohidrate, da izgladnim stanice raka

Postoji mnogo različitih stručnih, ali i nestručnih mišljenja o tome kako bi se osobe oboljele od zloćudnih bolesti trebale hraniti. Na tržištu je i mnogo preparata i nije uvijek lako prepoznati što zaista ima smisla uzimati i kad, a što je nepotrebno, ili čak može imati negativan utjecaj na zdravlje. Nemoj nagađati i trošiti vrijeme. Klikni na gumb, provjeri koje je kvalitete tvoja prehrana i zatraži stručno usmjerenje.

„Šećerom hranim rak“

Konstatacija da se rak hrani šećerom iznimno je pojednostavljena. To je, zapravo, netočna formulacija, jer progresija raka ovisi o mnogo čimbenika. Kad govorimo o prehrani, i zdravim i oboljelim ljudima preporučuje se slatkiše svesti na minimum, odnosno promatrati ih kao povremenu poslasticu. Previše šećera nije dobrodošlo u prehrani kao niti previše kofeina, alkohola i crvenog mesa. U principu previše bilo čega.

Tko se pridržava osnovnih principa, bez straha se može povremeno zasladiti nečim što voli.
 

Prehrana je izrazito bitna potpora u liječenju zloćudnih bolesti. Općenito, prednost treba dati namirnicama biljnog podrijetla, kvalitetnim izvorima bjelančevina, vitamina i mineralnih tvari, složenih ugljikohidrata i kvalitetnih masnoća; odnosno hrani visoke nutritivne vrijednosti. Važno je unositi adekvatnu količinu tekućine, prvenstveno vode. S obzirom na to da su prehrambene potrebe individualne, preporuča se savjetovanje s nutricionistom kako bi se dobile preporuke kreirane za vlastite potrebe. Bolesnika tijekom liječenja treba pratiti i kontinuirano prilagođavati prehranu njegovom trenutnom stanju i potrebama.

Iako se prehrani treba pristupiti na individualnoj razini, ovo su neki savjeti koji mogu pomoći u pridržavanju uravnotežene prehrane:

• Pokušajte jesti uglavnom hranu biljnog porijekla – to znači ograničiti unos životinjskih proizvoda i uključiti više povrća i voća,
• Povećajte dnevni unos voća, povrća i cjelovitih žitarica. Dobro opće pravilo je nastojati jesti pet porcija povrća i dvije porcije voća dnevno (jedna šalica npr. brokule je jedna porcija). Također, pokušajte jesti više grahorica (npr. grah i leća), ako ih podnosite,
• Smanjite unos prerađene hrane, crvenog mesa, animalnih masnoća i alkohola,
• Smanjite unos visokokalorične hrane, kao što su slatki napitci, brza hrana te slatkiši ili bomboni,
• Ograničite unos alkohola (npr. piva, vina ili žestokih pića) na najviše dva pića dnevno za muškarce te jednog pića dnevno za žene. Konzumacija alkohola tijekom liječenja nije preporučljiva,
• Smanjite veličinu porcija i povećajte učestalost planiranih obroka,
• Smanjite unos grickalica i broja obroka izvan kuće,
• Povećajte raznovrsnost hrane i osigurajte prikladan unos hranjivih tvari,
• Dodaci prehrani se NE preporučuju osobama koje žive s rakom bez savjetovanja s liječnikom.

Tjelesna masa

Kod onkoloških bolesnika iznimno je važno pratiti tjelesnu masu. Čak i mali gubitak tjelesne mase (manje od 5%) prije početka liječenja, povezan je s lošijim prognozama i smanjenom kvalitetom života bolesnika.

Vrste liječenja zloćudnih bolesti koje utječu na unos hrane su operacija, kemoterapija, radioterapija i imunoterapija.

Tijekom liječenja zloćudnih bolesti mogu se pojaviti nuspojave koje utječu na unos hrane, kao što su promjene okusa i mirisa, ranice u ustima, suha usta, problemi s gutanjem, kronični umor, povraćanje, proljev, zatvor, bolovi, depresija, anksioznost, i mogu dovesti do pothranjenosti bolesnika što rezultira smanjenom sposobnosti organizma da se bori protiv infekcija.
 

Gubitak tjelesne mase i malnutricija (pothranjenost)  prisutni su kod većine bolesnika i oko 20% bolesnika umire zbog pothranjenosti, a ne same bolesti.
 

Najvećem riziku od malnutricije su izloženi bolesnici s  karcinomom pluća i probavnog sustava (želuca, debelog crijeva, rektuma, jetre, gušterače).

Neke zloćudne bolesti, pogotovo rak gušterače i želuca, izazivaju izrazitu kaheksiju, pa bolesnici izgube 10–20% tjelesne mase. Temeljni uzrok tumorske kaheksije je složeno metaboličko stanje u čijoj je osnovi hiperkatabolizam. Smanjuje se sinteza bjelančevina, a povećava njihova razgradnja. Standardnom nutritivnom potporom nije moguće zaustaviti tjelesno propadanje u sindromu tumorske anoreksije i kaheksije. Primjena megestrol acetata i enteralne prehrane s povišenim unosom EPA od 2,2 g/dan u trajanju od 8 tjedana poželjna je terapijska kombinacija u bolesnika s izraženom tumorskom anoreksijom i kaheksijom.

Posljedice malnutricije su  povećani rizik za nastanak komplikacija, smanjeni odgovor i toleranciju na liječenje, smanjenje kvalitete života, niža stopa preživljavanja i povećanje troškova liječenja.

Konzumacija odgovarajućih obroka i vrsta namirnica prije, tijekom i nakon ciklusa liječenja zloćudnih bolesti, pomažu bolesniku u održavanju snage, boljem podnošenju neželjenih učinaka lijekova i tretmana te doprinose boljoj kvaliteti života. U prehranu se mogu uvrstiti i enteralni pripravci s ciljem prevencije gubitka tjelesne mase ili povratka izgubljenih kilograma tijekom liječenja. Enteralne pripravke prepisuje liječnik specijalist na temelju indikacija i dostupni su u ljekarni putem recepta.

Prehrana tijekom kemoterapije

Faza liječenja koja uključuje primanje kemoterapije, nije vrijeme za drastične promjene u prehrani oboljele osobe. Važno je jesti i održavati adekvatnu tjelesnu masu.Kad prođu nuspojave liječenja, oboljela će se osoba i u prehrani vratiti u svoj uobičajeni kolosijek, odnosno, ako je potrebno, postupno uvoditi promjene kako bi prehrana postala uravnotežena i prilagođena zdravstvenom stanju pacijenta.

Kemoterapija ima niz nuspojava koje utječu na unos hrane.

Vruća hrana isparava, što poslije kemoterapije, kad je pacijent osjetljiviji na mirise, može djelovati odbijajuće, pa je bolje jesti kad se hrana malo ohladi. Kemoterapija često ošteti sluznicu u ustima i izaziva suhoću, pa valja izbjegavati jako krutu hranu da se ne stvore dodatne komplikacije. Zbog moguće promjene okusa i mirisa neka hrana bolesnicima ne odgovara, pa se treba prisiljavati jesti hranu koja je oboljeloj osobi u tom trenutku odbojna. Kod mučnine, povraćanja i proljeva preporučuju se česti mali obroci, lagana kuhana hrana te nadomjestak tekućine i elektrolita.

Važno je kontrolirati tjelesnu masu. Ako primijetite da mršavite, unos hrane nije dostatan i potrebna je intervencija nutricionista i liječnika.

Suplementacija tijekom kemoterapije

Zbog ogromnog broja informacija o prehrani, osobito o suplementaciji, oboljeli su često bombardirani savjetima što sve moraju/trebaju uzimati kako bi se izliječili.

Ne nađu li kvalitetnog savjetnika za prehranu, dan im prolazi u neprestanom jedenju i pijenju svega i svačega, što zna prijeći granice potrebnoga.
 

Ako nemate specifičan probavni problem, intoleranciju na hranu, dijabetes ili neku drugu bolest koja zahtijeva poseban režim prehrane, držite se savjeta koji se preporučuju općoj populaciji kao zdrav način života i prehrane.
 

Budu li nuspojave prosječne, može se očekivati da se normalnom i raznovrsnom prehranom organizam održi u dovoljno dobru stanju da se terapija može primati pravovremeno. Suplementacija odnosno dodaci prehrani potrebni su ako i kada je manjkav unos namirnica. Nekoliko dana prije i poslije primanja kemoterapije i  ne preporučuje se uzimati bilo kakve dodatke prehrani. Ako odlučite uzimati neki od suplemenata, svakako se konzultirajte sa stručnjakom. Nikako nemojte paralelno uzimati više preparata, jer je za većinu nepoznato kako međusobno djeluju. Neka su istraživanja pokazala da unos određenih suplemenata može umanjiti djelovanje terapije.

Unos tekućine

Oboljelima mora biti osiguran adekvatan unos tekućine i elektrolita kako bi se spriječila dehidracija i hipovolemija. Ascites, edemi, povraćanje i proljevi rezultiraju povećanim gubitkom tekućine i elektrolita. Znakovi i simptomi dehidracije uključuju umor, akutni gubitak tjelesne mase, hipernatremiju, suhoću usta, tamnu mokraću jakog mirisa te smanjen volumen mokraće.

Zaključak

Pravilna, uravnotežena prehrana, unos tekućine i održavanje adekvatne tjelesne mase od iznimne su važnosti tijekom liječenja zloćudnih bolesti. Prehrana treba biti prilagođena trenutnom stanju i nuspojavama, te zadovoljavati energetske i nutritivne potrebe oboljele osobe s ciljem što boljeg podnošenja i ishoda liječenja. Međutim, ne očekujte da ćete prehranom izliječiti bolest.

Saznajte na poveznici ispod pruža li vaša trenutna prehrana adekvatnu potporu liječenju karcinoma.

*Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU ustrojila je Centar za psihološku pomoć ženama oboljelima od raka. Kroz cikluse edukativnih radionica i kroz individualni i grupni rad s korisnicama, teme prehrane zauzimaju značajno mjesto zbog čega je ustrojeno savjetovali­šte za prehranu u kojemu oboljele žene mogu od nutricionista dobiti savjet o individualnom sustavu prehrane prilagođenom vlastitim potrebama i mogućnostima.