Autor: Sunčana Orešić, mag. ing. biotechn.

Što je Hashimotova bolest? 

Hashimotova bolest je autoimuna bolest koja prvenstveno utječe na štitnjaču te može kao posljedicu imati hipotireozu (smanjeni rad štitnjače) ili, u rijetkim slučajevima, hipertireozu (povećani rad štitnjače). 

Imunološki sustav bolesnika proizvodi antitijela koja napadaju štitnu žlijezdu te dolazi do nakupljanja bijelih krvnih stanica u području štitnjače. To ju oštećuje te joj smanjuje sposobnost sinteze i izlučivanja hormona. Ti hormoni su bitna karika u lancu energetskih procesa u tijelu pa tako utječu na velik broj organa. 

Na razvoj Hashimotove bolesti utječe kombinacija okolišnih (pušenje, prehrana, konzumacija alkohola…), egzistencijalnih (dob, spol) i genetskih faktora. 

Simptomi bolesti, kao i kod drugih kroničnih bolesti, često nisu ni akutni ni specifični, pogotovo u počecima. Neki od simptoma su suha koža, gubitak kose, promjene u tjelesnoj masi, iscrpljenost te probavni problemi (1). 

Prehrana kod Hashimotove bolesti 

Kako bi svoju bolest stavili pod kontrolu, najčešća terapija koju bolesnici dobivaju jest zamjenska hormonska terapija levotiroksinom. Međutim, sve je više dokaza o odnosu između štitnjače i probavnog sustava, odnosno crijevne mikrobiote, koja utječe na mnoge autoimune bolesti, pa tako i na Hashimotovu. 

Pacijenti tako često svjedoče o boljoj kvaliteti života i funkciji štitnjače nakon određenih promjena u prehrani. Iako hrana nije lijek, regulirana prehrana može biti oružje u borbi protiv simptoma Hashimotove bolesti. Međutim, to oružje treba naučiti koristiti. Surfanje web-om nije dobar način za učenje o prehrani, jer sadrži više dezinformacija nego informacija, a laiku je teško razaznati jedno od drugoga. Srećom, postoje stručnjaci za vitlanje tim oružjem – nutricionisti. 

Ispod vam donosim nekoliko bitnih prehrambenih savjeta vezanih za Hashimotovu bolest. 

Iako je jod potreban za sintezu hormona štitnjače T3 i T4, u prevelikim količinama on može pogodovati autoimunim procesima i razvoju hipotireoze. Stoga, valja pripaziti na unos jodirane soli, morske ribe te mliječnih proizvoda, ali isto tako, nikako ih izbjegavati. Ključan je balans (1, 2). 

Nedostatak selena i željeza u krvi također pogoduju bolesti pa namirnice bogate njima mogu pomoći u regulaciji bolesti. Naravno, nije ih potrebno dodatno unositi ako nema deficita istih, jer prevelike koncentracije selena mogu djelovati toksično, a željeza prooksidativno te kancerogeno. Meso je bogato s oba spomenuta elementa. Željezom su bogate još i sardine, plodovi mora, kakao i tamna čokolada te bučine koštice. Za unos selena možete posegnuti i za brazilskim oraščićima, jetrom te špinatom (1, 2). 

Važno je unositi dovoljno proteina kako bi se održala regulacija povratne sprege između hipotalamusa, hipofize i štitnjače. Srećom, opća populacija najčešće nema problema s preniskim unosom proteina. Dobro su nam poznati izvori životinjskih proteina meso, jaja te riba (1, 2). 

Ako je prisutan deficit cinka, potrebno ga je unositi više, jer su niske doze pogodne za razvoj hipotireoze te generalnog oksidativnog stresa u organizmu. Već spomenute bučine koštice su, osim željezom, bogate i cinkom. Tu su također i cjelovite žitarice te lanene sjemenke (1, 2). 

Unos vitamina (A, B1, B5, B6, C, D i E) može biti koristan zbog dokazanih antioksidativnih i antineoplastičnih djelovanja te regulacijskih uloga nekih od njih (A i D). Ponovno, koncentracije vitamina u organizmu treba nadzirati kako ne bi došlo do pojave hipervitaminoze i drugih popratnih stanja. Za dovoljan unos vitamina možete se pobrinuti konzumacijom voća i povrća u preporučenim količinama. Također, namirnice bogate vitaminom D su jaja, masna riba, riblje ulje te gljive (1, 2). 

Kako hipotireoza izaziva probavne probleme, unos vlakana ih može olakšati. Stoga se preporuča unos cjelovitih žitarica te voća i povrća (1, 2). Nezasićene masne kiseline djeluju protuupalno pa ih je važno unositi dovoljno, po mogućnosti kroz hranu direktno, poput ribe, no na raspolaganju su uvijek i dodaci prehrani (1, 2). Mikrobiotu treba njegovati – unos dovoljne količine voća i povrća te probiotika neki su od koraka koji mogu očuvati zdravu i balansiranu mikrobiotu (1, 2).

Laktoza može ulaziti u interakcije s levotiroksinom (hormonom štitnjače), stoga možete eksperimentirati s njenom eliminacijom iz prehrane (1, 2). 

Kada govorimo poveznici Hashimota i prehrane, valja se osvrnuti na varijacije u tjelesnoj masi kod bolesnika. Kako štitnjača regulira metabolizam, pri njenom smanjenom radu se smanjuje i energetska potrošnja u mirovanju. U takvom slučaju može doći do povećanja mase, bez povećanja unosa hrane (1). Istraživanja pokazuju da uslijed promjena funkcije štitnjače tjelesna masa varira i do 5 kilograma (3). To naravno ne znači da su mršavljenje ili održavanje zdrave tjelesne mase s Hashimotom nemogući, valja samo uz pomoć stručnjaka pronaći prehranu koja odgovara individualnim potrebama te redovito, prema liječničkim preporukama, kontrolirati bolest i relevantne parametre. 

Analiziraj kvalitetu svoje prehrane te provjeri na koji način nutricionist može pomoći tebi.

Literatura

1. Ihnatowicz, P., Drywień, M., Wątor, P., & Wojsiat, J. (2020). The importance of nutritional factors and dietary management of Hashimoto’s thyroiditis. Annals of agricultural and environmental medicine : AAEM, 27(2), 184–193. https://doi.org/10.26444/aaem/112331 
2. Danailova, Y., Velikova, T., Nikolaev, G., Mitova, Z., Shinkov, A., Gagov, H., & Konakchieva, R. (2022). Nutritional Management of Thyroiditis of Hashimoto. International journal of molecular sciences, 23(9), 5144. https://doi.org/10.3390/ijms23095144 
3. Laurberg P, Knudsen N, Andersen S, Carlé A, Pedersen IB, Karmisholt J (2012) Thyroid Function and Obesity. Eur Thyroid J, 1, 159–167. https://doi.org/10.1159/000342994