Gostujući autor: Margareta Benković, mag. nutr.
Nutricionistica u Savjetovalištu za prehranu
Centar za psihološku pomoć Udruge žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU*

Dojenje doprinosi uspostavi prisne veze između majke i djeteta te zdravom rastu i razvoju novorođenčeta. Smanjuje rizik od infekcija, pozitivno utječe na kognitivni razvoj djeteta te smanjuje rizik od alergija i visokog krvnog tlaka. Osim pozitivnog utjecaja na dojenče, dojenje unaprjeđuje i zdravlje dojilje. Smanjuje krvarenje nakon poroda te potiče maternicu na stezanje, odnosno vraćanje u stanje prije poroda. Također, pomaže pri smanjenju tjelesne mase nakon poroda te smanjuje rizik od razvoja karcinoma dojke i jajnika.

Do šestog mjeseca starosti majčino je mlijeko jedina hrana koja zadovoljava sve prehrambene potrebe dojenčeta. Međutim učestalost dojenja čak ni u najrazvijenijim zemljama nije na zadovoljavajućoj razini. Zbog toga je važno promovirati dojenje kao jedinu adekvatnu prehranu dojenčeta te poticati nastavak dojenja i nakon što se krene s dohranom.

Zdravstvene organizacije preporučuju isključivo dojenje tijekom prvih šest mjeseci života djeteta, a nakon toga dojenje u kombinaciji s drugom hranom, sve dok ima povoljan učinak na zdravlje majke i djeteta.

Majčino mlijeko

Majčino mlijeko zadovoljava sve nutritivne potrebe dojenčeta. Na taj način omogućava optimalni rast i razvoj dojenčeta. Sadrži izbalansiranu količinu svih potrebnih nutrijenata u lako probavljivoj i visoko biološki raspoloživoj formi. Pored makro- i mikronutrijenata, u majčinom se mlijeku nalaze i mnogobrojne imunološke komponente. One pružaju zaštitu novorođenčetu, budući da nema razvijen imunološki sustav. Za razliku od bilo koje druge imunizacije, majčino mlijeko se jedino može prilagoditi specifičnim potrebama dojenčeta. U majčinom se mlijeku nalazi i više od 100 000 drugih sastojaka koji se mijenjaju tijekom razvoja djeteta.

Glavne komponente majčinog mlijeka su proteini, masti i laktoza (mliječni šećer). Sintetiziraju se i izlučuju iz epitelnih stanica mliječnih žlijezda. Na sastav mlijeka utječu razdoblje laktacije, gestacijska dob dojenčeta, razdoblje hranjenja, učestalost hranjenja, stupanj punoće dojki te nutritivni status majke.

Kolostrum, prvo mlijeko, izlučuje se tijekom prvih nekoliko dana nakon poroda. Prijelazno mlijeko označava mlijeko izlučeno kroz iduća dva tjedna, nakon kojeg se stvara zrelo mlijeko. U usporedbi sa zrelim mlijekom, kolostrum je bogatiji proteinima i mineralnim tvarima, a siromašniji ugljikohidratima, mastima i pojedinim vitaminima. Koncentracija proteina i mineralnih tvari u kolostrumu se postupno mijenja kako bi pratila razvoj dojenčeta.

Mlijeko mijenja sastav i tijekom podoja. U početku podoja mlijeko sadrži najveći udio vode. Udio masti se s vremenom povećava, a mlijeko koje se izlučuje potkraj podoja je energetski najbogatije. Energetska vrijednost majčinog mlijeka znatno varira zbog različitog udjela masti, no prosječno iznosi 67 kcal/dL. Koristeći majčino mlijeko kao zlatni standard, kalorijska vrijednost dojenačkih formula također mora iznositi 67 kcal/dL.

Koncentracija antioksidanta u mlijeku se smanjuje tijekom izdajanja i pohranjivanja majčina mlijeka i različita je s obzirom na načine njegova čuvanja. Kako bi se sačuvao optimalan antioksidativni učinak, bolje je pohraniti majčino mlijeko u hladnjaku nego u zamrzivaču, i to tijekom najviše 48 sati. Antioksidativni sadržaj majčinog mlijeka je osjetljiv na duhanski dim, pa se u mlijeku majki koje puše, ili se izlažu pasivnom pušenju, nalazi manja količina antioksidansa.

Prehrana dojilja

Zabrane konzumacije pojedinih namirnica su uglavnom kulturološki uvjetovane; za njih ne postoji znanstvena osnova. Dojiljama koje nisu alergične te imaju zdravu dojenčad ne preporučuje se izbjegavati alergene namirnice tijekom laktacije. Učinkovitost takvog izbjegavanja na pojavnost alergija u dojenčadi nije dokazana, pa čak ni u obiteljima s nasljednom sklonošću atopijskim bolestima.

Također suprotno uvriježenom mišljenju, nema znanstvenih dokaza da konzumacija namirnica koje nadimaju, poput kupusnjača, grahorica ili kestena, uzrokuju kolike u dojenčadi. Njihovim izbacivanjem iz prehrane nepotrebno se smanjuju njena raznolikost i kvaliteta.

Međutim, valja se suzdržati od sirove hrane kao što su sirova riba, tatarski biftek, nepasterizirano mlijeko i mliječni proizvodi te sirevi s plemenitom plijesni, kako bi se smanjio rizik od trovanja.

Kao i za vrijeme trudnoće, majka i tijekom dojenja mora nastaviti s kvalitetnom prehranom, kako bi se osigurala optimalna proizvodnja mlijeka. Nedostatna prehrana majke neće umanjiti nutritivni sastav mlijeka, ali će utjecati na smanjenje ukupno stvorenog volumena. Ako prehrana dojilje nije nutritivno adekvatna, organizam će za hranjivim tvarima koje nedostaju posegnuti iz majčinih zaliha, kompromitirajući time njeno zdravlje. Sve potrebe za nutritivnim sastojcima i energijom dojenče crpi iz majčinog mlijeka, te ih majka mora nadoknaditi iz vlastite prehrane. Stoga su za vrijeme dojenja povećane energetske i nutritivne potrebe.

Laktacija zahtijeva energetski unos povećan za 300 kcal tijekom prvih šest mjeseci, odnosno 400 kcal tijekom drugih šest mjeseci, što je približno jednako preporučenom dnevnom energetskom unosu u posljednjem tromjesečju trudnoće. Osim dodatne energije koje dojilja treba unijeti hranom, smatra se da se dnevno još dodatnih 100 kcal mobilizira iz masnog tkiva. Ukupan energetski zahtjev dojenja stoga je oko 500 kcal dnevno. Minimalni dnevni ener­getski unos koji osigurava uspješno dojenje procjenjuje se na 1800 kcal. U mliječnim žlijezdama žene koja isključivo doji tijekom prvih šest mjeseci poslije poroda prosječno se proizvede oko 750 mL mlijeka dnevno.

Tijekom perioda dojenja posebnu je pažnju potrebno posvetiti dovoljnom unosu esencijalnih masnih kiselina, prvenstveno omega-3. Njihov adekvatan unos esencijalan je za pravilni neurološki i kognitivni razvoj djeteta. Najbolji izvor predstavlja plava masna riba (srdela, tuna, losos) koju se preporučuje konzumirati jedan do dva puta tjedno. Ukoliko to nije moguće, mogu se uzeti suplementi ribljeg ulja ili omega-3 masnih kiselina.

Kvalitetna prehrana osigurava dovoljan unos vitamina i minerala te suplementacija uglavnom nije potrebna. Međutim, iako dojilje nemaju povećane potrebe za željezom, često im se savjetuje suplementacija i to prvenstveno radi nadopune rezervi ispražnjenih tijekom trudnoće.

Potrebe za tekućinom su povećane tijekom dojenja. Dojiljama se preporuča dnevno popiti minimalno 2-3 litre tekućine. Važno je napomenuti da konzumacija vode veća od navedene neće rezultirati većom proizvodnjom mlijeka. Ukoliko dojilja nema naviku redovitog unosa tekućine, preporuča se nakon svakog dojenja popiti čašu tekućine. Kao indikator dostatnog unosa tekućine služi izgled urina, koji treba biti svijetle boje i bez mirisa. Kava i druga pića koja sadrže kofein mogu se konzumirati u količinama od jedne do dvije šalice dnevno. Budući da se kofein prenosi mlijekom, viši unos može uzrokovati nesanicu i nervozu u dojenčeta.

Tijekom dojenja ne preporučuje se gubitak tjelesne mase veći od 0,5 kg tjedno, zbog toga što se u procesu mršavljenja oslobađaju štetne tvari akumulirane u masnom tkivu, te dospijevaju u majčino mlijeko. Podsjećam, minimum kalorijskog unosa tijekom dojenja iznosi oko 1800 kcal. Stoga, ukoliko majka treba ili želi smršavjeti, preporuča se kalorijski deficit stvoriti povećanjem tjelesne aktivnosti, a ne daljnjim smanjenjem energetskog unosa.

Dohrana

Dojenčad stječe osjećaj okusa i mirisa mnogo prije nego što počne jesti krutu hranu. Prehrambene navike se stječu već u majčinoj utrobi preko plodne vode, za vrijeme dojenja i pri uvođenju nove hrane.

Isključiva mliječna prehrana, bilo da se radi o majčinu mlijeku ili mliječ­nom pripravku, rastom i razvojem dojenčeta postaje ograničena. Nakon šestog mjeseca života više nije dovoljna za zadovoljavanje svih nutritivnih zahtjeva. Stoga se u ovom razdoblju započinje s dohranom, odnosno uvođenjem namirnica u djetetovu prehranu. Dohranom se smatra sva hrana koja nije majčino mlijeko ili dojenačka formula.

Ne postoji specifičan dan ili tjedan starosti za početak uvođenja dohrane. Taj se trenutak procjenjuje temeljem fiziološke, imunološke i neuromotorne zrelosti dojenčeta. Većina dojenčadi za dohranu je spremno između 17. i 26. tjedna starosti. Kasnijim započinjanjem s dohranom moglo bi se javiti otežano prihvaćanje novih okusa i krute hrane, pa čak i odbijanje žvakanja. Uvođenjem novih namirnica u djetetovu prehranu djetetu usađujemo zdrave stavove o hrani i prehrani za cijeli život.

Ne postoje specifične preporuke niti za namirnicu s kojom treba započeti dohranu. Njihov odabir ovisi o podneblju, tradiciji te prehrambenim navikama obitelji. Preporuča se doduše započeti s lakše probavljivim namirnicama poput banane, mrkve, blitve, krumpira, riže, piletine, oslića, itd.

U našoj je zemlji prva dječja hrana često voće, koje će di­jete lakše i radije prihvatiti. Prihvaćanje nove namirnice može se poboljšati ako se daje uz one na koje je dijete već naviknuto ili ih voli. Upornim nuđenjem većina će djece prihvatiti i gorke i kisele okuse. Time će se smanjiti afinitet prema slatkome i slanome i tako potencijalno smanjiti rizik od pretilosti i hipertenzije u odrasloj dobi. Ne bi li ju dijete prihvatilo, namirnicu je potrebno uzastopno ponuditi 8-15 puta.

Svaku je novu namirnicu najbolje dati u manjoj količini i u obliku koji je djetetu već poznat, a kroz sljedećih nekoliko dana količinu postupno povećavati. U ovom je periodu važno pratiti ponašanje djeteta i primijetiti eventualne promjene na koži i stolici. Namirnice treba uvoditi postupno i pojedinačno – jedna nova namirnica svaka 2-3 dana, kako bi se na vrijeme uočila eventualna patološka reakcija (uključujući i alergiju). Uvođenjem sve većeg broja namirnica djetetova hrana postaje nutritivno bogatija, a dijete se postupno navikava na nove okuse i teksture hrane.

Proces hranjenja je važan u oralno-motoričkom razvoju, pogotovo između 6. i 10. mjeseca života. Zbog toga je važno mijenjati teksturu dohrane. S potpuno usitnjene hrane (glatke kašice) potrebno je postupno prijeći na onu gušću i grudastu, a do 10. mjeseca preporuča se uvesti i hranu u komadićima.

Kravlje se mlijeko kao osnovni mliječni napitak ne preporuča u prvih 12 mjeseci, no u malim količinama, osobito u fermentiranom obliku, može se i ranije dodavati u jela za dohranu.

Konzumacija meda se u dojenačkoj dobi ne preporučuje, zbog mogućnosti kontaminacije sporama Clostridium botulinum (osim ako se ne radi o steriliziranom proizvodu). Ne preporučuju se niti sokovi ni zaslađeni čajevi. Izvor tekućine neka budu voda i voće.

Ako je podrijetlo sirovih namirnica poznato, obroke je bolje pripremati kod kuće, ali ako nije, preporučuje se kupiti gotove kašice. Naime, njihova se kakvoća strogo nadzire zbog čega su sigurnija za zdravlje.

Nasuprot popularnom mišljenju, odgađanje uvođenja u prehranu potencijalno alergenih namirnica ne smanjuje pojavnost alergija. Alergene namirnice (jaja, gluten, soja, riba, orašasti plodovi) mogu se uvoditi kad i sva ostala hrana. Iznimka su dojenčad koja su prije uvođenja dohrane razvila alergijsku reakciju na neku namirnicu iz majčine prehrane (npr. kravlje mlijeko). U takvim slučajevima, namirnice poput jaja i kikirikija prvi se put moraju dati pod liječničkim nadzorom.

Smatra se da dojenčad ima urođen osjećaj sitosti. Važno je stoga da roditelj od najranije dobi prepoznaje znakove gladi i sitosti djeteta te da ga počne hraniti kad je gladno, ali i prestane kada se zasiti. Na taj se način stvara zdrava navika za cijeli život. Također, dijete je od početka važno uključiti u prehrambene navike obitelji, hraneći ga za stolom tijekom obiteljskih obroka. Time se usađuje važnost socijalne komponente prehrane.

Na neka od pitanja ti nismo odgovorili? Javi nam se pritiskom na gumb ispod.

*Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU ustrojila je Centar za psihološku pomoć ženama oboljelima od raka. Kroz cikluse edukativnih radionica i kroz individualni i grupni rad s korisnicama, teme prehrane zauzimaju značajno mjesto zbog čega je ustrojeno savjetovali­šte za prehranu u kojemu oboljele žene mogu od nutricionista dobiti savjet o individualnom sustavu prehrane prilagođenom vlastitim potrebama i mogućnostima.