Ekološka, eko, biološka, bio, organska hrana. Koja je razlika? Srećom, radi se o sinonimima i nećeš gubiti vrijeme čitajući o razlikama.

U Hrvatskoj, službeni je naziv ekološka hrana. No ja sam nekako navikao na termin organska hrana, pa ću u nastavku teksta naizmjenično koristiti oba termina.

Budi iskrena: Znaš li uopće što organska hrana uopće podrazumijeva?

Organska hrana nije hrana iz susjedova vrta. Može biti. No vjerojatno nije. Organska hrana se organskom može nazivati jedino ako posjeduje certifikat organske proizvodnje. Da bi dobila taj certifikat, njena proizvodnja mora zadovoljiti niz uvjeta propisanih zakonom.

UN-ova Organizacija za hranu i agrikulturu (FAO) definira organsku agrikulturu kao holistički sistem proizvodnje hrane koji promovira održivost agrosistema, bioraznolikost, biološke cikluse i biološku aktivnost tla (1).

Međunarodna Federacija Pokreta Organske Agrikulture (IFOAM) definiciji dodaje održavanje dugoročne plodnosti tala, minimizaciju onečišćenja, izbjegavanje korištenja sintetskih tvari u uzgoju te proizvodnju dovoljne količine hrane visoke kvalitete (2).

Hrvatskim Zakonom o poljoprivredi propisana su načela proizvodnje ekološke hrane i obveze  proizvođača, koja između ostalih ograničenja uključuju zabranu uporabe hormonalne terapije, ionizirajućeg zračenja te globalno maltretiranih… ovaj… genetski modificiranih organizama (3).

Organska hrana sve je popularniji izbor. Štoviše, toliko je popularna da predstavlja najbrže rastuću industriju u SAD-u. Broj proizvođača organske hrane narastao je od 200 000 1999. do skoro 3 milijuna 2016. godine (4).

Ako tražite ekološku hranu, obratite pozornost na sljedeće: U Europskoj uniji hrana proizvedena prema normama organske proizvodnje označava se stiliziranim listom sa zvjezdicama. Sve druge oznake u principu predstavljaju varanje potrošača.

Razloga zašto potrošači biraju organsku hranu je nekoliko. Najzastupljenija su uvjerenja da njenom konzumacijom jedu zdravije, nutritivno kvalitetnije, hranu boljeg okusa, sigurniju hranu te da njihov izbor ima manje negativan utjecaj na okoliš (5,6).

No uvjerenja nisu isto što i činjenice. Rijetko se uopće i podudaraju. U nastavku ću stoga pisati o utemeljenosti spomenutih uvjerenja.

Prije nego nastavim, želim istaknuti da nemam nikakav poticaj za protežiranje jedne ili druge metode. Moja jedina motivacija je zadovoljenje vlastite znatiželje i prijenos te informacije široj javnosti.

Organska hrana ipak nije nutritivno vrjednija

Kvalitetnih istraživanja koja objektivno uspoređuju nutritivni sastav organski i konvencionalno proizvedene hrane iznenađujuće je malo. Većina onih provedenih su niske kvalitete, što onemogućuje donošenje nedvojbenih zaključaka.

No ipak, određeni broj indikativnih istraživanja postoji. Sumirana u nekolicini velikih preglednih istraživanja na temu, zaključuju da značajne razlike u pravilu ne postoje (7,8,9,10,11).

U pravilu i značajne.

U pravilu, jer kao i uvijek u znanosti, postoje istraživanja koja zaključuju drugačije. Uvijek se mogu naći pojedinačna istraživanja koja zaključuju suprotno od konsenzusa. No (dobra) znanost ne funkcionira tako. Ispravan je pristup u obzir uzeti ukupnu literaturu, a ne izabrati radove koji potvrđuju prethodna uvjerenja.

Značajne, jer treba razlikovati statistički značajnu razliku od one klinički značajne. Drugim riječima, ako razlika postoji, ali je toliko malena da nema efekta na zdravlje, ne zanima nas. Razlika može biti i velika, i opet nemati efekta na zdravlje. Trećim riječima, razlike same po sebi nas ne bi trebale zanimati, ako nemaju efekta na zdravlje.

Postoji nekoliko relativno stabilnih statistički značajnih razlika između konvencionalno i ekološki proizvedene hrane.

Prva leži u sadržaju antioksidanasa. Izgleda da ih ekološka hrana sadrži više. Koliko je ta razlika bitna za zdravlje, doduše ne znamo. Priča o antioksidansima mnogo je maglovitija od „više je bolje“ stava koji je do nedavno prevladavao (12).

Pojedina istraživanja su ustanovila i razliku između sadržaja omega-3 masnih kiselina u organskom mlijeku i mesu. Međutim količine omega-3 u tim namirnicama nisu značajan izvor u prehrani, pa je samim time i razlika vjerojatno nebitna (13,14).

Esencijalno je istaknuti da su rezultati istraživanja prilično varijabilni, budući da uglavnom uspoređuju različite sorte, uvjete rasta, vrste tla, njegovu fertilizaciju, sjetve i vremenske uvjete itd. Sve od navedenog utječe na razliku u nutritivnom sastavu. Stoga ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su posljedične razlike rezultat razlika između konvencionalne i ekološke proizvodnje, a ne gore navedenih faktora.

Također, kod pregleda literature (nažalost) treba imati na umu i činjenicu da je vjerojatnost objave istraživanja koja ne ukazuju na značajnu razliku niža od onih koji takvu razliku pronalaze. Naime, znanstveni časopisi manje će vjerojatno objaviti članak koji zaključuje da „nema razlike“. Takav je zaključak „dosadan“, zar ne? Znanstvenim je časopisima cilj da ih netko zapravo i pročita. No to za sobom vuče ozbiljne posljedice. Ukoliko se objavljuju sva istraživanja s postojećim efektima, a tek dio onih bez efekata, pregledom literature stvorit će se dojam da je ukupni efekt veći nego što doista jest (15). Srećom, postoje razne inicijative koje nastoje riješiti ovaj problem ukorijenjen u znanstvenom sustavu.

Ukratko, postoje li razlike u nutritivnom sastavu između ekološke i konvencionalne hrane? Minimalne, ali vjerojatno da.

Jesu li one bitne? Vrlo vjerojatno ne.

Ako tražite više nutrijenata, jedite više povrća, voća i cjelovitih žitarica, organskih ili ne.

Organska hrana sadrži manje pesticida, ali to vjerojatno nije bitno

Dobar dio rasprave o pesticidima u kontekstu organske i konvencionalne hrane potaknut je fundamentalno pogrešnim uvjerenjem da je uporaba pesticida u proizvodnji organske hrane zabranjena (16). Nije.

Zabranjena jest uporaba sintetskih pesticida. Dozvoljena je uporaba „prirodnih“. To je u redu, jer prirodno je sigurnije od sintetskog? Ne tako brzo.

Pesticid je pesticid. Činjenica da je on prirodan ili sintetski ne govori nam apsolutno ništa o njegovoj štetnosti. Rizik se treba procijeniti na individualnoj bazi, za svaki pesticid pojedinačno. Prirodno ne znači nužno bolje ili manje štetno od sintetskog. Najtoksičnija poznata tvar, botulin, 100% je prirodna.

Što se ukupne količine pesticida tiče, rizik od onečišćenja je za 30% niži kod organskih proizvoda (7). Da, konzumacija organske hrane smanjuje unos pesticida. No odražava li se to smanjenje na zdravlje?

Naime, sadržaj pesticida u konvencionalno proizvedenoj hrani rijetko prelaze granice koje se smatraju sigurnima. Maksimalna dopuštena razina propisana je zakonom, i temelji se na količinama daleko ispod onih dokazano rizičnih.

Postoji li mogućnost da bi smanjenje unosa pesticida moglo imati učinak na zdravlje? Postoji. No suprotno uvriježenom mišljenju, za to nemamo dokaza. Štoviše, zaključaj je Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) da uobičajeni unos ostataka pesticida kroz hranu ne predstavlja rizik za zdravlje (17).

Pored utjecaja na ljudsko zdravlje, zanima nas i utjecaj pesticida na okoliš. Rašireno je uvjerenje da ekološki pesticidi imaju neutralan ili barem manje negativan utjecaj na okoliš. Tome nije uvijek tako.

Osim što manja efikasnost zahtijeva korištenje većih količina pesticida, u pojedinim slučajevima utvrđen je i izravno negativniji utjecaj na okoliš (18). Ponavljam, sigurnost pesticida potrebno je utvrditi jedino i isključivo na individualnoj razini, neovisno o tome je li isti prirodan ili sintetski.

Svojevremeno sam komentirao niži sadržaj pesticida u urinu djece koja su kroz 7 dana konzumirala organsku hranu. Dokaz da je organska hrana zdravija? Ne. Dokaz je to da ostaci pesticida iz hrane dospijevaju u tijelo i da su iz njega izbačeni. Iz toga ne možemo zaključiti da su ostavili neki efekt na tijelo. Ako jesu, tko kaže da efekt nije pozitivan? Karikiram, ali shvaćaš poantu.

Granice sadržaja ostataka pesticida u hrani propisani su zakonom. To znači da se proizvod povlači s tržišta, a proizvođač kažnjava i gubi ugled ukoliko se u njegovom proizvodu utvrdi sadržaj pesticida viši od propisanoga. Taj sustav očito funkcionira jer se povišene razine pronalaze tek u 4% uzoraka (19).

Esencijalno je znati da su dozvoljene količine ostataka pesticida nekoliko puta niže od onih koji predstavljaju zdravstveni rizik za potrošača. Drugim riječima, ukoliko i konzumirate namirnicu s povećanima sadržajem pesticida, to ne znači da je vaše zdravlje ugroženo. Kako bis postigla toksične doze pesticida konzumacijom hrane nerijetko bi trebala konzumirati njene tone. (Nemoj to pokušavati kod kuće.)

Ne zaboravimo da tretman hrane pesticidima nije jedini izvor kontaminacije. Štoviše, okolišna onečišćenja predstavljaju njen značajniji izvor i ne razlikuju organsku od konvencionalno proizvedene hrane (20).

Sa strane potrošača, najbolja taktika smanjenja unosa pesticida je temeljito oprati hranu prije konzumacije. Time ćeš ukloniti veći dio eventualno zaostalih pesticida i oni neće predstavljati tvoj problem.

Žao mi je, ali organska hrana nije ukusnija

Siguran sam da ćeš reći kako si probao susjedovu jabuku i kako je ona neizmjernu ukusnija od one iz Konzuma. No to ne znači da je ona organski proizvedena, da je razlika u okusu doista prisutna (21) ili da ona nije rezultat razlika u uvjetima uzgoja koji nemaju veze s tipom proizvodnje.

Razlike u znanstvenoj literaturi su u najmanju ruku nekonzistentne, a češće nepostojeće (11,22,23). Štoviše, neka istraživanja ukazuju na bolji okus konvencionalno proizvedene hrane (24).

Ukratko, ukoliko doista postoji razlika u okusu, ona je vrlo vjerojatno posljedica nekih drugih faktora uzgoja, a ne činjenice da je hrana ekološka.

Organska proizvodnja možda je bolja po okoliš

Kako sam već spomenuo, korištenje organskih pesticida u organskoj proizvodnji hrani je dozvoljeno. Ponekad, ti su pesticidi manje efikasni od onih sintetskih, zbog čega ih je potrebno koristiti u većim dozama. Tada učinak na okoliš organske proizvodnje može biti i veći od konvencionalne.

Organska proizvodnja zahtijeva veću površinu za uzgoj jednake količine hrane. To znači i da apsolutna korištena količina pesticida može biti veća.

Iako je pozitivan efekt na održavanje plodnosti tla dobro dokumentiran (9), reći da je organska proizvodnja po definiciji bolja za okoliš neutemeljena je simplifikacija.

Organska presuda

Industrija ekološke hrane ima snažan interes uvjeriti javnost da je hrana koju prodaje zdravija, sigurnija, ukusnija i bolja za okoliš. Međutim dokazi za takve tvrdnje su u najmanju ruku neuvjerljivi.

Konzumacija organske hrane nije rješenje tvojih zdravstvenih problema. Sadrži manje pesticida od one konvencionalno uzgojene, no pitanje je ima li to utjecaja na zdravlje. Nije nutritivno bogatija, a nema niti bolji okus. Ukoliko nastojiš unaprijediti svoje zdravlje, konzumacija ekološke hrane ne treba biti tvoj prioritet. Bez obzira što ti kažu, ne trebaš jesti organsko da bi bio zdrav.

Viša cijena organske hrane nadilazi potencijalne minimalne benefite njene konzumacije. Ne zanemaruj budžet pri odluci; ne zaboravi da se plaćanjem više cijene organske hrane nužno odričeš nečeg drugog, što bi možda moglo imati veći učinak na tvoje zdravlje.

Moj cilj je educirati javnost, ne ju odvratiti od kupnje ekološke hrane. Ukoliko imaš svoje razloge za kupnju organske hrane, to je u redu. Međutim, ne mogu dopustiti da se gura neutemeljena ideja kako je organska hrana „bolja“. Podižem glas protiv marketinga baziranog na neopravdanim strahovima, jer isti gotovo bez iznimke dovodi do brzopletih, emocionalnih, neracionalnih i suboptimalnih zdravstvenih odluka.

Agrikulturne se prakse trebaju procijeniti objektivno i neovisno od pečata „konvencionalno“ ili „organsko“. Cilj nam svima treba biti stvaranje efikasnijeg i održivijeg sistema proizvodnje hrane, a ne zakopavanje u irelevantne ideološke rasprave.

Organska ili ne, kako bi bila zdrava, tvoja prehrana mora biti kvalitetna. Provjeri objektivno ispunjava li te preduvjete ispunjavajući kratki upitnik ispod.

Literatura

1. FAO – Organic agriculture. Available at: http://www.fao.org/3/X0075e/X0075e.htm. (Accessed: 26th July 2019)
2. Luttikholt, L. W. M. Principles of organic agriculture as formulated by the International Federation of Organic Agriculture Movements. NJAS – Wageningen J. Life Sci. 54, 347–360 (2007).
3. Pravilnik o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji, NN 19/2016.
4. Willer, H. & Lernoud, J. The World of Organic Agriculture. Statistics & Emerging Trends 2016. The World of Organic Agriculture (FiBL, 2016). doi:10.4324/9781849775991
5. Hughner, R. S., McDonagh, P., Prothero, A., Shultz, C. J. & Stanton, J. Who are organic food consumers? A compilation and review of why people purchase organic food. J. Consum. Behav. 6, 94–110 (2007).
6. Yiridoe, E. K., Bonti-Ankomah, S. & Martin, R. C. Comparison of consumer perceptions and preference toward organic versus conventionally produced foods: A review and update of the literature. Renew. Agric. Food Syst. 20, 193–205 (2005).
7. Smith-Spangler, C. et al. Are organic foods safer or healthier than conventional alternatives? A systematic review. Annals of Internal Medicine 157, 348–366 (2012).
8. Mondelaers, K., Aertsens, J. & van Huylenbroeck, G. A meta-analysis of the differences in environmental impacts between organic and conventional farming. Br. Food J. 111, 1098–1119 (2009).
9. Mäder, P. et al. Soil fertility and biodiversity in organic farming. Science (80-. ). 296, 1694–1697 (2002).
10. Woese, K., Lange, D., Boess, C. & Bögl, K. W. A comparison of organically and conventionally grown foods-results of a review of the relevant literature. Journal of the Science of Food and Agriculture 74, 281–293 (1997).
11. Bourn, D. & Prescott, J. A comparison of the nutritional value, sensory qualities, and food safety of organically and conventionally produced foods. Crit. Rev. Food Sci. Nutr. 42, 1–34 (2002).
12. Barański, M. et al. Higher antioxidant and lower cadmium concentrations and lower incidence of pesticide residues in organically grown crops: A systematic literature review and meta-analyses. British Journal of Nutrition 112, 794–811 (2014).
13. Średnicka-Tober, D. et al. Composition differences between organic and conventional meat: A systematic literature review and meta-analysis. British Journal of Nutrition 115, 994–1011 (2016).
14. Średnicka-Tober, D. et al. Higher PUFA and n-3 PUFA, conjugated linoleic acid, α-tocopherol and iron, but lower iodine and selenium concentrations in organic milk: A systematic literature review and meta- and redundancy analyses. British Journal of Nutrition 115, 1043–1060 (2016).
15. Higgins, J. P. T. & Green, S. Definition of qualitative research. Cochrane Handbook for Systematic Reviews of Interventions. Library 5.0.1, (Wiley-Blackwell, 2008).
16. Avery, A. A. Organic Pesticide Use: What We Know and Don’t Know about Use, Toxicity, and Environmental Impacts. in 58–77 (2009). doi:10.1021/bk-2007-0947.ch005
17. Pesticides: breakthrough on cumulative risk assessment | European. Available at: https://www.efsa.europa.eu/en/press/news/160127. (Accessed: 20th July 2019)
18. Bahlai, C. A., Xue, Y., McCreary, C. M., Schaafsma, A. W. & Hallett, R. H. Choosing organic pesticides over synthetic pesticides may not effectively mitigate environmental risk in soybeans. PLoS One 5, e11250 (2010).
19. The 2017 European Union report on pesticide residues in food. EFSA J. 17, (2019).
20. González, N., Marquès, M., Nadal, M. & Domingo, J. L. Occurrence of environmental pollutants in foodstuffs: A review of organic vs. conventional food. Food and Chemical Toxicology 125, 370–375 (2019).
21. Da Cunha, D. T. et al. Differences between organic and conventional leafy green vegetables perceived by university students: Vegetables attributes or attitudinal aspects? Br. Food J. 121, 1579–1591 (2019).
22. Basker, D. Comparison of taste quality between organically and conventionally grown fruits and vegetables. Am. J. Altern. Agric. 7, 129–136 (1992).
23. Zhao, X., Chambers IV, E., Matta, Z., Loughin, T. M. & Carey, E. E. Consumer sensory analysis of organically and conventionally grown vegetables. J. Food Sci. 72, S87–S91 (2007).
24. Haglund, Å., Johansson, L., Berglund, L. & Dahlstedt, L. Sensory evaluation of carrots from ecological and conventional growing systems. Food Qual. Prefer. 10, 23–29 (1998).