Koliko je europska hrana sigurna?

Gostujući autor: dr. sc. Hana Mušinović

Nutricionist se brine o tome da je ono što jedeš za tebe nutritivno najbolji izbor i da je u skladu s tvojim ciljevima. No nutricionist nije stručnjak za sigurnost hrane. Zbog toga sam zamolio svoju prijateljicu, dr. sc. Hanu Mušinović, da napiše članak o radu EFSA-e, Europske agencije za sigurnost hrane.

Hana je donedavno radila u EFSA-i, u odjelu međunarodne znanstvene suradnje. Kaže kako je bilo fascinantno na djelu vidjeti umreženost cijelog svijeta te iskusiti kako znanost briše granice među zemljama, ljudima i kulturama. Usporedbom s drugim sistemima osiguravanja sigurnosti hrane, zaključuje kako se u Europi možemo osloniti na jedan od najviših standarda.

O sigurnosti hrane je već bilo govora u jednom od proteklih, također gostujućem, članku o incidentima u prehrambenoj industriji. U ovom članku fokus je na elementima rada EFSA-e.

Zašto pisati o sigurnosti hrane?

Pisati o sigurnosti hrane i objasniti kako taj sigurnosni sustav funkcionira iznimno je bitno kako bi se osiguralo povjerenje građana u rad odgovornih institucija i reducirao mogući strah oko sigurnosti hrane koju jedemo. Štoviše, upravo to je i jedna od temeljnih zadaća EFSA-e.

Tržište Europske unije golemi je prostor gdje prehrambeni proizvodi s jedne strane kontrolirano, a s druge prilično slobodno, cirkuliraju i hrane više od 500 milijuna građana. Opskrba sigurnom hranom oduvijek je bila izazov, a porast globalizacije letvicu je podigao još i više. Vidjeli smo to u ranim 1990-im kada je EU pogodilo niz kriza vezanih uz sigurnost hrane (kravlje ludilo, salmonela, dioksini…). Opetovani problemi jasno su ukazali na nedostatke tadašnjeg sustava proizvodnje i distribucije hrane te ozbiljno narušili povjerenje potrošača.

Tako se rodila ideja o agenciji koja bi bila zadužena za procjenu svih potencijalnih rizika vezanih uz sigurnost hrane u EU. 2002. godine utemeljena je Europska agencija za sigurnost hrane (European Food Safety Authority – EFSA), koja danas predstavlja vodeću agenciju zaduženu za procjenu sigurnosti hrane u EU.

Osnivanje EFSA-e bio je dio opsežnog plana Europske komisije čiji je cilj bio poboljšanje sustava sigurnosti hrane u EU. Isti je uključivao i donošenje tzv. Opće direktive o hrani (General Food Law), u pravnim krugovima točnije znanog kao Regulativa (EC) 178/2002. Cilj ovih mjera bio je poboljšati sustav sigurnosti hrane, osigurati visoku razinu zaštite potrošača te povratiti i održati povjerenje u prehrambeni sustav u EU. Direktiva o hrani utemeljuje generalna načela analize rizika na kojima se temelji sustav sigurnosti hrane, definira uloge svih članova uključenih u taj sustav, te u konačnici utemeljuje EFSA-u, kao neovisnu agenciju zaduženu za procjenu rizika i pružanje znanstvenih savjeta vezanih uz sigurnost hrane. Zaštita zdravlja ljudi, životinja i biljaka na svakom stupnju proizvodnje hrane ključni je, kako javnozdravstveni, tako i ekonomski prioritet. Osigurati da se sve zemlje članice EU vode istim principima prehrambene sigurnosti omogućuje slobodnu trgovinu hrane na prostoru EU, ali ju pojednostavljuje i globalno.

Kontaktiraj nas

Koja je EFSA-ina uloga u sustavu sigurnosti hrane?

Osnovni princip sustava sigurnosti hrane u EU jest jasna funkcionalna i institucionalna odvojenost dviju osnovnih komponenti u analizi rizika, a to su procjena rizika (risk assessment) i upravljanje rizikom (risk management). To znači da su za te dvije funkcije odgovorna odvojena i neovisna tijela.

Jedno tijelo procjenjuje rizik vezan uz sigurnost hrane (EFSA), a zatim druga neovisna tijela (Europska komisija i Europski parlament na razini EU te nadležna tijela u svakoj od zemalja članica) na temelju EFSA-ine znanstvene procjene i savjeta upravljaju tim rizikom, donoseći odluke koje se tiču nutricionističkih preporuka, načina proizvodnje ili čak promocije određenih sastojaka hrane ili prehrambenih proizvoda. Upravitelji rizikom su stoga odgovorni za ispravnu implementaciju sustava sigurnosti hrane u EU poduzimajući odgovarajuće preventivne i kontrolne mjere s ciljem smanjenja potencijalnih i stvarnih rizika. Također donose zakone kojima se ti rizici mogu izbjeći u budućnosti. To uključuje odlučivanje o proizvodnji, procesiranju, pakiranju, transportu, konzumaciji proizvoda, kao i provođenje inspekcija, laboratorijskih kontrola, istraga potencijalnih prevara te kažnjavanja krivaca.

U svijetu su ove dvije funkcije procjene i upravljanja rizikom često objedinjene u jednom te istom tijelu. Primjer za to je američka agencija FDA (Food and Drug Administration), koja osim što je zadužena za procjenu rizika vezanih uz hranu (i lijekove), istodobno odlučuje i kako se s njima nositi. Takav način organizacije izvor je potencijalnih sukoba interesa, jer se rezultati i interpretacija analize mogu usmjeriti prema ishodu koji pogoduje određenim strankama (npr. kada se odlučuje o kultivaciji nove GMO sorte, upotrebe određenog pesticida ili prakse u uzgoju životinja). Ideja vodilja europske organizacije je odvajanjem analize i upravljanja rizikom osigurati nepristranost i veću transparentnost znanstvenog savjeta.

Ako EFSA procijeni da je upotreba određenih pesticida štetna za pčele, onda su Europska komisija, Europski parlament i nadležna tijela svake zemlje članice EU zaduženi za donošenje odluke o eventualnoj zabrani upotrebe tih pesticida. Isto se događa kada EFSA procjeni sigurnost određenih GMO sorti, upotrebu antibiotika u stočnom uzgoju ili analizira rizik od širenja određenih bolesti vezanih uz hranu (npr. salmonela).

Upravitelji rizikom tijekom donošenja odluka uzimaju u obzir i faktore koji nisu usko vezani za samu sigurnost hrane (ekonomske, političke, socijalne). Npr. EFSA je revizijom znanstvene literature potvrdila da šećer pomaže održati budnost i potiče aktivnost mozga (1). Ipak, uzimajući u obzir ostale negativne efekte neumjerene konzumacije šećera, nadležna tijela zabranila su upotrebu takvih promotivnih poruka u svrhu reklamiranja slatkiša ili zaslađenih napitaka, računajući da bi one mogle implicirati potrošačima da je njihova konzumacija korisna ili da se preporuča (2).

Iako njeno autoritativno ime može implicirati drugačije, EFSA ne donosi i ne provodi zakone, propise ili bilo kakve odluke vezane uz sigurnost hrane, ne provodi kontrole sigurnosti, kontrole kvalitete ili označavanja hrane, ne odlučuje o odobravanju stavljanja proizvoda na tržište i ne sankcionira prekršitelje. Jednako tako, u EFSA-i se ne provode znanstvena istraživanja niti laboratorijski eksperimenti. Na deset katova EFSA-ine zgrade u Parmi u Italiji, 500 zaposlenika identificira i analizira prehrambene rizike ili prehrambene savjete, te izdaje dokumente s preporukama. 

Kako EFSA dolazi od pitanja do odgovora?

Od 500-tinjak EFSA-inih zaposlenika, većinu čini znanstveno osoblje, npr. biolozi, toksikolozi, veterinari, kemičari, statističari, nutricionisti itd. Njihova je primarna zadaća prikupljanje i sortiranje svih relevantnih znanstvenih publikacija i podataka vezanih uz određenu prehrambenu problematiku te razvijanje metodologija koji će Znanstvenim panelima i Znanstvenom vijeću pružiti temelj za donošenje konačnih odluka.

Znanstveni paneli i Znanstveno vijeće sastavljeni su od visoko kvalificiranih znanstvenika te vanjskih neovisnih stručnih suradnika specijaliziranih u različitim znanstvenim disciplinama relevantnim za sigurnost hrane. Zadatak panela i vijeća je analizirati sve relevantne informacije i donijeti tzv. znanstvena mišljenja.

Znanstvena mišljenja predstavljaju EFSA-ine znanstvene preporuke u vezi određenog rizika u prehrambenom lancu. Konkretno, radi se o dokumentima koje EFSA priprema, a koji u formi bliskoj znanstvenim člancima opisuju određenu problematiku vezanu uz sigurnost hrane ili prehrambene preporuke.

EFSA može primiti zahtjev za tzv. znanstvenim savjetom od strane Europske komisije, Europskog parlamenta, zemalja članica EU, ili pak može sama inicirati analizu ako procjeni da neko područje sigurnosti hrane to zahtijeva. Jednom prihvaćen, zahtjev za znanstvenim savjetom postaje tzv. mandat, te se ovisno o temi dodjeljuje jednom od 10 Znanstvenih panela ili Znanstvenom vijeću.

Svaki se Znanstveni panel fokusira na različito područje prehrambenog lanca (tzv. od polja do stola) – zdravlje i zaštita biljaka, GMO, zdravlje i dobrobit životinja, biološke opasnosti (npr. bakterije i virusi), kemijska onečišćenja, pesticidi, prehrambeni aditivi, arome, ambalaža za hranu, nutricionizam… EFSA-i se mogu postaviti pitanja iz vrlo širokog spektra sigurnosti hrane. Npr. kolike su preporučene razine dnevnog unosa vitamina i minerala za različite populacijske grupe, je li nova GMO sorta sigurna, osjećaju li životinje u industrijskom uzgoju stres, tugu ili bol, migriraju li čestice plastičnog pakiranja u zapakiranu hranu i sl.

Znanstveno vijeće bavi se tzv. horizontalnim temama, kao što je razvoj smjernica i metodologija potrebnih za provođenje znanstvenih analiza potrebnih za rad svih panela.

Nakon obavljenih analiza, a uzimajući u obzir sve dostupne i relevantne znanstvene informacije, EFSA-ini paneli ili Znanstveno vijeće pružaju odgovor na postavljeno pitanje u obliku prije spomenutog znanstvenog mišljenja. Takva EFSA-ina mišljenja (EFSA Opinions) su javno dostupna i objavljuju se u znanstvenom časopisu EFSA Journal.

Komunikacija i znanstvena suradnja

Pored znanstvenika iz područja relevantnih za sigurnost hrane, EFSA-i su prijeko potrebni i mnogi drugi stručnjaci uključeni u različite pomoćne funkcije koje omogućavaju glatko funkcioniranje cijele mašinerije. Osim procjene rizika i s njom povezanih svih do sada opisanih pratećih aktivnosti, dužnost EFSA-e je i komunikacija rizika. Ova uloga se odnosi na neovisno i pravodobno komuniciranje o potencijalnim rizicima objašnjavajući svim zainteresiranim stranama (uključujući upravitelje rizikom, ali i medije te građane) putem različitih komunikacijskih kanala i na njima najrazumljiviji način rezultate izvršenih analiza. Primjer takve komunikacije je prijenos zaključka da 4 do 5 šalica kave dnevno ne predstavljaju zdravstveni problem za zdrave odrasle ljude (osim u slučaju trudnica) (3). 

Primjer nešto hitnije komunikacije jest saznanje o kancerogenosti akrilamida (4), spoja koji se formira termičkom obradom škrobne hrane pri 120°C. Njega nalazimo u zagorenim dijelovima čipsa, tijesta ili prženih krumpirića. Slučajevi potencijalne prehrambene epidemije se pak komuniciraju gotovo instantno.

Komunikacijske aktivnosti EFSA-e uključuju i znanstvenu suradnju s različitim zainteresiranim stranama: EU institucijama, drugim EU agencijama i internacionalnim organizacijama uključenima u sigurnost hrane (npr. FAO i WHO), nevladinim organizacijama, industrijom, potrošačima, medijima, a sve s ciljem razmjene informacija, znanja i stručnjaka te organiziranja zajedničkih aktivnosti oko omogućavanja što kvalitetnije te internacionalno usklađene procjena rizika. Na taj se način EFSA od inicijalno zamišljene lokalne agencije prometnula u globalno respektabilnu agenciju čija je snažna reputacija priznata u čitavom svijetu i od koje mnoge starije i iskusnije agencije mogu i žele učiti.

Na sigurnost hrane na europskoj razini ne možeš puno utjecati. Međutim na kvalitetu svoje prehrane možeš. Saznaj koliko je ona kvalitetna ispunjavanje kratkog upitnika ispod.

Analiziraj svoju prehranu

Literatura

  1. Scientific Opinion on the substantiation of health claims related to glycaemic carbohydrates and maintenance of normal brain function pursuant to Article 13(5) of Regulation (EC) No 1924/2006. EFSA J. 13, (2016).
  2. Martínez, S. V. & Siani, A. Health claims made on food in the EU: The edge between scientific knowledge and regulatory requirements. Trends in Food Science and Technology 69, 315–323 (2017).
  3. Scientific Opinion on the safety of caffeine. EFSA J. 13, (2016).
  4. Scientific Opinion on acrylamide in food. EFSA J. 13, 4104 (2015).