Znate li koliko članaka o prehrani započinje citatom „Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana“?
Mnogo. Pa tako i ovaj.
Sadržaj ovog citata sugerira mi preskočiti članak budući da će vrlo vjerojatno neoriginalno i neopravdano hranu uzdizati u nebesa.
Iako sam nutricionist, hranu ovdje neću glorificirati. Stoga nastavite čitati.
Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana
Prije Hipokrata, smatralo se da je uzrok bolesti božanska intervencija. S njim, postalo je jasno da su proizvod prirodnih čimbenika.
„Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana“ vjerojatno je najpoznatija izreka vezana za prehranu. Naširoko je citirana kako među laicima, tako i među znanstvenicima. Iako se pripisuje Hipokratu, njeno podrijetlo, ili uopće postojanje, nije moguće utvrditi. Naime, ne nalazi se u zbirci djela Corpus Hippocraticum, koja predstavlja opus učenja oca medicine.
U Hipokratovo doba navedeni je savjet možda i imao smisla, budući da nije bilo mnogo pravih lijekova. No u današnje doba razvijene medicine, a prepuno poremećaja u prehrani, vrijeme je da napustimo ideju da je hrana lijek.
Hrana nije lijek
Možete jesti najzdraviju prehranu na svijetu (kad bi takva postojala), no još uvijek ćete trebati medicinu da izliječi bolest od koje patite.
Dijabetičar koji striktno slijedi dijabetičku prehranu i dalje će trebati eksterni unos inzulina samo da bi ostao živ.
Karcinom pogađa i one s kvalitetnom prehranom. Bez sumnje, zdrava prehrana pomoći će izdržati medicinski tretman, no neće izliječiti karcinom.
Citat „Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana“ toliko je popularan i privlačan iz dva glavna razloga.
- Pripisuje ga se Hipokratu. Hipokrat je otac medicine, stoga sve što je on rekao ili napisao, mora biti istinito.
- Sugerira superiornost prirodnoga, hrane, u odnosu na umjetno, medicinu.
Oba razloga proizvod su paralogizama, odnosno nenamjernih logičkih grešaka. U prvom slučaju radi se o kombinaciji paralogizama argumenata iz autoriteta te iz antikviteta, a u drugom slučaju o naturalističkom paralogizmu.
Činjenica da je nešto rekao otac medicine nije dovoljan razlog da tome slijepo vjerujemo. Činjenica da je citat tako star ne čini ga istinitim. I naravno, činjenica da je nešto prirodno ne znači da je bolje od umjetnoga. Kad bi crtu između ovoga dvoje uopće i bilo moguće podvući.
Dobro, a što je loše u smatranju hrane lijekom? Neće li nas takvo razmišljanje navesti na povećanje kvalitete prehrane i posljedično unaprjeđenje zdravlja?
Ne bih se kladio. Svijest o važnosti zdrave prehrane moguće je razviti i bez njene glorifikacije. A glorifikacija nam se može obiti o glavu.
Jedna je stvar zajednička svim znanstvenim istraživanjima na temu prehrane: Hrana ima vrlo suptilan utjecaj na zdravlje koji je bez statističke analize najčešće nemoguće uočiti.
Ljudi taj učinak precjenjuju, nerealno očekujući ogromne i trenutne benefite. Ne shvaćaju da će posljedice prehrane, kako pozitivne, tako negativne, biti vidljive tek kroz dugoročni period, nerijetko nakon dvadeset ili trideset godina. Promjena prehrambenih navika neće odjednom preokrenuti cijeli život loših navika. Da bi imala rezultata, promjenu treba uporno održavati.
Ako je hrana lijek, moraju postojati specifične namirnice (lijekovi) koji nude instant rješenja za bolest od koje patimo?
Chia sjemenke! Goji bobice!
Nadam se da vam ovo nije novost, ali superhrana ne postoji. Superhrana je marketinški trik kojim razni šarlatani iskorištavaju ljudsku potragu za jednostavnim rješenjem svojih prehrambenih problema, za magičnom pilulom.
Bez daljnjega, prehrana jest važan čimbenik u razvoju bolesti. No ne u ulozi lijeka, već prevencije.
Razmišljanje o hrani kao o lijeku čini medvjeđu uslugu i hrani i medicini.
Medvjeđa usluga hrani
Hrana nije samo gorivo za naše tijelo. Hrana nisu samo nutrijenti koji pomažu njegovom optimalnom funkcioniranju. Hrana nije samo metoda smanjenja rizika od razvoja kroničnih oboljenja. Hrana nije samo alat za redukciju tjelesne mase.
Hrana je mnogo više od lijeka. Hrana je hrana. Izvor je užitka te je nerazdvojivo povezana s ljudskom psihom i socijalnim interakcijama. Medikalizacija hrane krade joj ove pozitivne atribute.
Razmišljanje o hrani kao lijeku može dovesti do opsesivnog opterećivanja prehranom te razvoja poremećaja u prehrani. Može dovesti do neopravdane demonizacije jedne, a kanonizacije druge namirnice. Pretvara prehranu u stresni proces uskraćen užitka koji može pružiti.
Medvjeđa usluga medicini
Napredak medicine prvenstveno je odgovoran za produljenje čovjekova životnog vijeka, kao i kvalitete života. Lijekovi su snažan alat koji omogućuju preživljavanje u donedavno nezamislivim situacijama.
Hranu je nužno razlučiti od lijeka jer u protivnome pojedinac može pomisliti zamijeniti medicinski tretman onim prehrambenim, propuštajući adekvatno tretirati svoje stanje.
U doba kad su alternativni pristupi liječenju daleko prezastupljeni, važnije je nego ikad zadržati povjerenje u medicinu. Ona nije savršena, no neusporedivo je uspješnija od alternativa.
Kvalitetna prehrana najbolja je prevencija
Prehrana je esencijalna komponenta očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, izvor zadovoljstva i užitka, nezaobilazan sastavni dio druženja, slavlja i tugovanja.
Kvalitetna prehrana najbolja je poznata prevencija razvoju kroničnih oboljenja.
Ali hrana nije lijek.
Ne očekujte čuda od hrane, no pridajte joj važnost koju zaslužuje.
Neka hrana bude tvoja hrana, a lijek tvoj lijek. Neka hrana bude tvoja prevencija, a medicina tvoj lijek.
Pruža li tvoja prehrana adekvatnu zaštitu od kroničnih oboljenja, provjeri kroz naš upitnik o kvaliteti prehrane.
Članak je originalno objavljen kao dio moje kolumne O prehrani razumno u Večernjakovoj Ordinaciji.